Dana 20. veljače 2024. godine u Zagrebu, Mreža udruga za zaštitu prava djece, koja okuplja osamnaest udruga s područja Grada Zagreba, Šibensko-kninske, Brodsko- posavske, Osječko-baranjske i Primorsko-goranske županije, predstavila je rezultate analize i preporuke za unaprjeđenje pružanja savjetodavne podrške djeci u nepovoljnim okolnostima i njihovim obiteljima, a koje se pružaju u suradnji države i udruga.

Analiza je provedena u okviru projekta „Mreža suradnje za ostvarivanje dobrobiti i prava djece“ koji je financijski podržan kroz Fonda za aktivno građanstvo sredstvima Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova. Pored stručnjaka iz udruga koje pružaju savjetodavne usluge u analizi su sudjelovala djeca, mladi i roditelji koji koriste usluge kao i stručnjaci iz sustava socijalne skrbi.

Pravovremene, kvalitetne i besplatne savjetodavne usluge važan su oblik podrške najranjivijoj djeci – djeci s teškoćama, invaliditetom, bez odgovarajuće roditeljske skrbi, s problemima u ponašanju, žrtvama nasilja, u osjetljivim obiteljskim situacijama, s iskustvom i u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, njihovim roditeljima i cijeloj obitelji. Udruge su, sukladno zakonskim i strateškim okvirima, značajni dionici u pružanju savjetodavne podrške djeci u nepovoljnim okolnostima i njihovim obiteljima, a usluge savjetovanja koje pružaju pozitivno doprinose sigurnom rastu i razvoju djece, kvaliteti života djece i obitelji odnosno osiguravanju jednakih mogućnosti za svu djecu, ostvarivanju i zaštiti njihovih prava.

Događanje je okupilo šezdesetak sudionika iz sustava socijalne skrbi, udruga, predstavnika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Ministarstva zdravstva, Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade, Grada Zagreba, Unicef-a, Caritas-a, policije i akademske zajednice.

Kroz analizu su se, kao ključni izazovi u pružanju socijalnih usluga djeci i obiteljima u potrebi, prepoznali sljedeći:

• nedostatak kontinuiteta u raspisivanju natječaja kroz koje se osiguravaju potrebne usluge,
• ograničavanje sredstava koja se mogu namijeniti za stručnjake koji pružaju usluge,
• nedostatak transparentnosti procjene kvalitete projektnih/programskih prijava,
• cijene usluga savjetovanja koje se pružaju u mreži socijalnih usluga nisu u skladu s realnim troškovima rada stručnjaka (preniske su),
• veliko administrativno opterećenje i administrativnog i stručnog osoblja u udrugama.

Stoga udruge, pored dijaloga s donositeljima odluka o održivim mehanizmima financiranja kao i povećanju sredstava koje je potrebno izdvajati za pružanje socijalnih usluga svoj djeci i obiteljima u potrebi, predlažu donositeljima odluka, nadležnim državnim/lokalnim tijelima i institucijama, sljedeće:

• Nadležna tijela državne/lokalne uprave i institucije trebale bi raspisivati javne natječaje sukladno javno objavljenim planovima te provoditi postupak procjene projekata i programa sukladno planiranim rokovima,
• U natječajima se ne bi smjela ograničavati sredstava koja mogu biti usmjerena na ljudske resurse – stručnjake koji pružaju usluge savjetovanja djeci i obiteljima u potrebi, jer su oni temelj pružanja savjetodavnih usluga,
• Potrebno je unaprijediti transparentnost procjene projektnih/programskih prijava i rezultata javnih natječaja – nadležna državna/lokalna tijela i institucije trebale bi dostavljati prijaviteljima detaljna obrazloženja ocjene njihovih prijava te davati povratne informacije odnosno odgovore na upućene prigovore prijavitelja,
• Nadležno ministarstvo trebalo bi prilagoditi cijene usluga savjetodavne podrške tržišnim uvjetima odnosno realnim troškovima pružanja usluga.