Iskustva i interakcije u ranoj dobi nedvojbeno su ključni za različite razvojne ishode i dječju prilagodbu svakodnevnom funkcioniranju i kasnijem učenju, uključujući učenje u formalnom školskom okruženju. Na taj se način prijelaz iz programa ranog I predškolskog odgoja I obrazovanja (RPOO) u osnovnu školu smatra jednim od kritičnih razdoblja djetinjstva. Stoga je ključno osigurati da sva djeca budu adekvatno pripremljena za ovaj prijelaz, posebice imajući u vidu da nedostatak specifičnih vještina i znanja pri polasku u školu može biti faktor rizika za kasniji akademski i životni uspjeh. Poticanje potrebnih vještina i kompetencija unutar RPOO ustanova (ako ih dijete pohađa), ali prvenstveno u okviru uobičajenih svakodnevnih kućnih interakcija i aktivnosti, može pridonijeti boljoj prilagodbi zahtjevima škole. Prijelaz na formalno školovanje postaje još važniji s obzirom na različite čimbenike rizika s kojima bi se neka djeca i obitelji mogli susresti, ali i u općem kontekstu aktualne pandemije Covid-19 koja predstavlja dodatni izvor stresa za mnoge roditelje, odgajatelje i djecu. Budući da su prijelaz na formalno školovanje i konstrukt spremnosti za školu temelj planiranih projektnih aktivnosti u okviru projekta CARE2LEARN, ovdje ćemo ukratko prikazati ove aspekte.
Priprema za zahtjeve formalnog školovanja počinje vrlo rano u životu, ali ne treba je shvatiti kao formalnu pripremu. Naime, osnova spremnosti za polazak u školu razvija se od najranije dobi prvenstveno kroz uobičajene svakodnevne interakcije djeteta i okoline, igru i izgradnju stabilnih i kvalitetnih odnosa. Na taj se način različiti osobni i kontekstualni čimbenici mogu povezati s djetetovim vještinama i kompetencijama potrebnim za uspješan prijelaz u osnovnu školu. Unutar šireg obrazovnog konteksta, dokumenti obrazovne politike u različitim zemljama jasno ističu određene kompetencije povezane s uspjehom u školovanju i životu općenito.
Iako postoje određene razlike u postavljanju okvira kompetencija u različitim zemljama, općenito se može naići na više sličnosti nego razlika u naglašavanju ključnih vještina i znanja te činjenice da njihov razvoj počinje rano u životu. No, treba uzeti u obzir i to da ovisno o zemlji dob djece koja se upisuju u formalno obrazovanje varira (između četiri i sedam godina). Stoga nije moguće postići svjetski konsenzus oko definiranja što točno znači da je dijete spremno za formalno školovanje te jedinstveno odlučiti o točnoj razini znanja i vještina potrebnih za uspješan početak obveznog obrazovanja na globalnoj razini zbog različitih polazišta formalnog obrazovanja.
Osim toga, razlike u pogledu upisa djece u ustanove za RPOO također su jedan od problema kada se raspravlja o spremnosti za školu. Naime, osim međunacionalnih razlika u pogledu pohađanja RPOO-a i prakse u Europi, mnoge zemlje EU-a suočavaju se sa značajnim regionalnim razlikama u upisu djece u predškolske programe te dostupnosti i kvaliteti tih programa. Nadalje, imajući na umu nejednake mogućnosti upisa u ustanove RPOO-a, uloga obiteljskog konteksta u podršci djetetovoj spremnosti za školu još je važnija.
Spremnost za školu općenito se odnosi na znanja, vještine i sposobnosti potrebne za uspjeh djece u kontekstu formalnog školovanja ili na minimalnu razvojnu razinu koja omogućuje djetetu da adekvatno odgovori na zahtjeve škole. Unatoč izvjesnim neslaganjima znanstvenika i praktičara o točnom značenju ovog konstrukta, postoji suglasnost da je spremnost za školu višedimenzionalan konstrukt koji obuhvaća različite razvojne aspekte, a rezultat je interakcije djeteta i okoline – obitelji, obrazovnih institucija i zajednica. Ova višedimenzionalna perspektiva odstupa od uskog fokusa na (pred)akademske vještine, što isključivo potkopava potencijal programa RPOO-a. Nadalje, prepoznavanje da spremnost za školu ide mnogo dalje od ranih akademskih vještina također je prisutno među praktičarima, istraživačima i kreatorima obrazovnih politika. Dijete koje je spremno za školu može se smatrati kompetentnim u nekoliko domena, a, kao što je već spomenuto, spremnost za školu proizlazi iz interakcije čimbenika povezanih s djetetom i kontekstom. Stoga je poticanje sposobnosti i djeteta i konteksta ključno za razvoj spremnosti djece za školu i uspješan prijelaz u školu.
S obzirom na to da djeca ulaze u školu s različitih polaznih točaka i da se te razlike mogu dodatno povećati, posebnu pozornost treba posvetiti djeci i obiteljima suočenim s različitim čimbenicima rizika. Naime, različiti čimbenici rizika (npr. socioekonomske nepovoljnosti, status manjine, zdravstveni problemi, izloženost nasilju, nedostatak stimulacije…) pridonose produbljivanju jaza u postignućima između djece tijekom vremena. Stoga je potrebno podržati uspješan prijelaz na formalno školovanje za svu djecu koja dolaze iz različitih sredina. Na taj se način ustanove RPOO-a često ističu kao ključne za smanjenje kasnijih razlika u postignućima povezanih s podrijetlom djece zbog dobrobiti za djecu koja dolaze iz nepovoljnih sredina. Osim toga, izgradnja snage obitelji za podržavanje razvoja vještina spremnosti djece za školu kroz svakodnevne aktivnosti u igri u poticajnom okruženju također bi trebao biti cilj različitih intervencija za smanjenje početnih razlika na početku formalnog školovanja.
REFERENCE:
Besi, M., & Sakellariou, M. (2019). Transition to primary school: the importance of social skills. SSRG International Journal of Humanities and Social Sciences, 6(1), 33-36.
Bingham, S., & Whitebread, D. (2018). School Readiness in Europe: Issues and Evidence. In: Marilyn Fleer, & Bert van Oers (Eds.) International Handbook of Early Childhood Education (363-391). Springer.
Blair, C., & Raver, C. C. (2015). School readiness and self-regulation: A developmental psychobiological approach. Annual Review of Psychology, 66, 711-731. https://doi.org/10.1146/annurev-psych-010814-015221
Brown, C. P., & Lan, Y-C. (2018). Understanding families’ conceptions of school readiness in the United States: a qualitative metasynthesis. International Journal of Early Years Education, 26(4), 403-421. https://doi.org/10.1080/09669760.2018.1454302
Chatterji. M. (2007). Reading achievement gaps, correlates, and moderators of early reading achievement: Evidence from the Early Childhood Longitudinal Study (ECLS) kindergarten to first grade sample. Journal of Educational Psychology, 98(3), 489-507. https://doi.org/10.1037/0022-0663.98.3.489
Čudina-Obradović, M. (2008). Spremnost za školu: višestrukost značenja pojma i njegova suvremena uporaba [School readiness: The multiple meanings of the term and its contemporary use]. Odgojne znanosti, 10(2), 285-300.
Dobrotić, I, Matković, T., & Menger, V. (2018). Analysis of the Accessibility, Quality, Capacities and Financing of the Early Childhood Education and Care System in Croatia. Project report. Ministry for the Demography, Family, Youth and Social Policy of the Republic of Croatia.
European Commission (2018). Proposal for a Council recommendation on Key Competences for Lifelong Learning. Brussels. https://eur-lex.europa.eu/resource.html?uri=cellar:395443f6-fb6d-11e7-b8f5-01aa75ed71a1.0001.02/DOC_1&format=PDF
Pan, Q., Trang, K. T., Love, H. R., & Templin, J. (2019). School readiness profiles and growth in academic achievement. Frontiers in Education, 4: 127. https://doi.org/10.3389/feduc.2019.00127
Pretti-Frontczak, K. (2014). Stop trying to make kids “ready” for kindergarten. Young Exceptional Children, 17, 51–53. https://doi.org/10.1177/1096250614523346
Sahin, I. T., Ramazan, S., & Nuran, T. (2013). Comparison of preschool and first grade teachers’ views about school readiness. Educational Sciences: Theory and Practice, 13 (3), 1708-1713. http://doi.org/10.12738/estp.2013.3.1665
Sharp, C. (2002). School starting age: European policy and recent research. In: When should our children start school? NFER. 1–26. Available from https://www.nfer.ac.uk/publications/44414/44414.pdf
Sheridan, S. M., Knoche, L. L., Edwards, C. P., Bovaird, J. A., & Kupzyk, K. A. (2010). Parent engagement and school readiness: Effects of the Getting Ready Intervention on preschool children’s social-emotional competencies. Early Education and Development, 21(1), 125-156. https://doi.org/10.1080/10409280902783517
Whitebread, D. (2013). School starting age: The evidence. University of Cambridge. Available at: https://www.cam.ac.uk/research/discussion/school-starting-age-the-evidence
Ovaj projekt je financiran uz potporu Europske komisije. Ovaj članak odražava samo stavove autora i Komisija se ne može smatrati odgovornom za bilo kakvu upotrebu informacija sadržanih u njemu.«Care2Learn–Potpora prijelazu iz sustava ranog I predškolskog odgoja i obrazovanja u osnovnu školu» broj projekta: 2021-1-HR01-KA220-SCH-000034443.
Razmjenjivati iskustva o roditeljstvu