Senzibilizacija djece i mladih o nenasilnom rješavanju sukoba s naglaskom na probleme djece s teškoćama
Senzibilizacija na nenasilje: CAP program kao štit za najranjivije
U svijetu koji se brzo mijenja, vještina nenasilnog rješavanja sukoba postaje jedna od važnijih životnih kompetencija. Dok se opća populacija djece susreće s uobičajenim
izazovima odrastanja, djeca s teškoćama u razvoju suočavaju se s dvostrukim teretom: komunikacijskim barijerama i povećanim rizikom od viktimizacije.
Provođenje CAP (Child Assault Prevention) programa prevencije nasilja pokazalo se kao ključni alat u osnaživanju djece, učitelja i roditelja za stvaranje sigurnijeg okruženja.
Zašto djeca s teškoćama trebaju poseban pristup?
Statistike nažalost pokazuju da su djeca s teškoćama češće izložena vršnjačkom nasilju, ali i neadekvatnim reakcijama okoline. Razlozi su višeslojni:
- Teškoće u komunikaciji: Nemogućnost verbaliziranja prijetnje ili nelagode.
- Fizička ranjivost: Ovisnost o pomoći drugih osoba, što smanjuje prostor za “bijeg” iz konfliktne situacije.
- Socijalna izolacija: Manjak socijalnih vještina koji može dovesti do pogrešnog tumačenja tuđih namjera ili nemogućnosti postavljanja granica.
CAP program: “SIGURAN, JAK I SLOBODAN”
CAP program nije samo set pravila; to je filozofija koja dijete uči da ima pravo osjećati se sigurno, jako i slobodno.
Kada govorimo o djeci s teškoćama, CAP se prilagođava njihovim specifičnim potrebama kroz:
1. Individualizirani pristup: Strategije se modeliraju prema kognitivnim i motoričkim sposobnostima djeteta.
2. Prepoznavanje “neugodnih” dodira: Jasno definiranje granica tijela, što je kritično za djecu koja često prolaze kroz različite terapijske zahvate i fizičke kontakte.
3. Vršnjačka podrška: Senzibilizacija “redovne ” djece da postanu saveznici, a nepromatrači nasilja.
Strategije
Senzibilizacija mladih unutar CAP-a naglašava da sukob nije nužno nasilje, već neslaganje koje
se može riješiti dijalogom. Za djecu s teškoćama, ključni su sljedeći koraci:
- “Ja-poruke”: Učenje djeteta da izrazi kako se osjeća umjesto da napada drugoga (npr. “Smetam mi kad mi uzmeš igračku” umjesto “Zločest si”).
- Prepoznavanje emocija: Korištenje vizualnih kartica (piktograma) za djecu koja imaju poteškoća s govorom kako bi signalizirala ljutnju ili strah prije nego što situacija eskalira.
- Pravilo tri koraka: 1. Reci “NE” (jasno postavljanje granice), 2. Odmakni se, 3. Reci odrasloj osobi u koju imaš povjerenja.

Kako raditi s djecom s teškoćama?
Prilikom provođenja CAP-a s djecom koja imaju komunikacijske, kognitivne ili motoričke teškoće, koristimo se sljedećim metodama:
– korištenje “Socijalnih priča” i različitih oblika vizualne podrške
Djeca s teškoćama (posebno s teškoćama iz spectra autizma) najbolje uče kroz jasne scenarije. Umjesto dugih objašnjenja, koristimo vizualizacije, npr. kreiramo
slikovnicu koja prikazuje situaciju: Netko me gura -> Ja dižem ruku (STOP/NE) -> Idem do učiteljice.
– Ako dijete ne može verbalizirati “NE”, učimo ga alternativama:
- Gesta: Odlučno podizanje dlana/obje ruke ispružene ispred sebe.
- Tehnologija: Korištenje komunikatora ili tableta na kojem je unaprijed programirana tipka “NE”, “STOP”, “Pomoć”, “To mi se ne sviđa”.
- Fizičko osnaživanje: Vježbanje sigurnog odmicanja u prostoru (ako je dijete u kolicima, vježbanje kretanja prema odrasloj osobi).
– Pojednostavljivanje CAP koncepata
Koncepti “siguran”, “jak” i “slobodan” moraju biti opipljivi:
- Siguran: “Osjećam se kao kad me mama zagrli ili kad sjedim u svom kutku.”
- Jak: “Znam reći što mi treba (bilo glasom, znakom ili slikom).”
- Slobodan: “Nitko me ne smije tjerati da radim nešto što me plaši.”
U radu s djecom s teškoćama, ponavljanje je ključ. Ove vježbe, strategije i pojmove treba periodički ponavljati kroz razgovor, igru, razne didaktičke materijale tijekom cijele godine kako bi se automatizirale.
Senzibilizacija vršnjaka: Kako postati “CAP pomagač”?
Vršnjake bez teškoća treba naučiti kako biti aktivni pomagači (eng. upstanders):
1. Prepoznavanje neverbalnih znakova: Učimo djecu da prepoznaju kada je njihov prijatelj s teškoćama uznemiren, čak i ako to ne kaže (npr. pokrivanje ušiju, ljuljanje, povlačenje).
2. Modeliranje obrane: Učimo ih da kažu: “Prestani, Marku se to ne sviđa!” u ime prijatelja koji možda u tom trenutku ne može govoriti.
3. Uključivanje, ne samo toleriranje: Naglasak je na zajedničkoj igri gdje se pravila prilagođavaju tako da svi mogu sudjelovati.

Uloga zajednice i obrazovnih ustanova
Prevencija nasilja nije zadatak samo djeteta, već odgovornost i nas odraslih. Uključivanjem CAP programa u škole, stvaramo sustav u kojem se:
- Edukatori obučavaju za rano prepoznavanje znakova zlostavljanja kod djece s teškoćama.
- Roditelji osnažuju da postanu primarni izvor podrške i povjerenja.
- Vršnjaci uče empatiji i razumijevanju različitosti, čime se smanjuje prostor za diskriminaciju.
Zaključak: Svako dijete zaslužuje odrastanje bez straha. Senzibilizacija kroz CAP program nije samo prevencija nasilja; to je ulaganje u društvo koje razumije da se snaga ne mjeri šakama, već sposobnošću da zaštitimo najslabije među nama i sukobe riješimo pruženom rukom umjesto podignutim glasom.
Tamara Dubrović, mag.rehab.educ.
Projekt: Prevencija nasilja – CAP program za djecu s teškoćama provodi se u Centru za odgoj i obrazovanje Rijeka.
Projekt financiran sredstvima Ministarstva
znanosti, obrazovanja i mladih za izvaninstitucionalni odgoj i obrazovanja djece i mladih u školskoj godini 2025./2026.
Funded by the European Union. Views and opinions expressed are however, those of the author(s) only and do not necessarily reflect those of the European Union or European Commission.
Projekt sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.